Mira Marković, supruga Slobodana Miloševića, naređivala je likvidacije političkih protivnika na verske praznika, a prvenstveno na Božić i Vaskrs.

Do ovog saznanja su došle srpske službe bezbednosti nakon atentata na Ibarskoj magistrali  3. oktobra 1999, kada je meta bio Vuk Drašković, lider najveće opozicione stranke, međutim, on je čudom preživeo, dok su stradala četvorica članova Srpskog pokreta obnove (SPO), a o svemu tome postoji i službena beleška. 

U belešci operativci prenose informacije dobijene iz pouzdanih izvora u opoziciji i među stranačkim kolegama poginulih Draškovićevih saradnika (stradao je i Veselin Bošković, rođeni brat Vukove supruge Danice). Kako se doslovno navodi, kolege aktivista SPO planiraju da iznesu u javnost informaciju da je Mira lično izdavala naloge za politička ubistva i to na verske praznike. Pominju se i konkretni zločini, i to likvidacije Radovana Stojičića Badže, Zorana Todorovića Kundaka i atentat na Ibarskoj.

Foto: EPA

Mira Marković

Sagovornici pomenutog lista, a u to vreme bliski porodici Milošević, Mira Marković nije nikad krila koliko mrzi Crkvu i veru.

– Za Miru je Pravoslavna crkva bila neprijatelj broj jedan, kao glavna prepreka njenoj apsolutnoj moći, pa ne čudi što je te odluke donosila upravo na Božić i slične datume – kažu oni.

Takođe, sa saznanjima iz službene beleške poklapaju se i datumi ubistava. Naime, likvidacije bi, po pravilu, usledile kada od verskih praznika prođe izvestan period, potreban da se zločin logistički organizuje.Tako da je većina likvidacija iz tog vremena grupisana u aprilu ili oktobru.

Foto: ATA Images

Danica Drašković

Danica Drašković je i sama prstom upirala baš u Miru Marković.

– Nisu dostojne nikakvog komentara njene bolesne priče o bilo čemu, a posebno o političkim ubistvima koja je ona smestila svom mužu, tražila ih i naređivala. Okončani sudski procesi i kazne njenim drugovima, koji su sve priznali, najbolji su komentar. Kriminal je to što je ona van domašaja pravde – rekla je Draškovićeva, koja  nije želela da komentariše belešku.

Zašto se ne pominju ubistva Ćuruvije i Stambolića?

Čedomir Jovanović, koji je učestvovao u hapšenju Miloševića, tada je postavio pitanje zašto se u knjizi Mirjane Marković “Bilo je to ovako” ne govori o ubistvima Slavka Ćuruvije i Ivana Stambolića, kao i o atentatu na Vuka Draškovića.

– Mira Marković je otišla iz zemlje nekoliko dana pre ubistva Zorana Ðinđića. Zašto se nikada nije vratila? Ona nije tu jer je nespremna da se suoči sa pitanjima o političkim ubistvima – naglasio je Jovanović tada za pomenuti list.

Foto: Starsportphoto

Nebojša Čović

Nebojša Čović, koji je bio jedan od vođa 5. oktobra kaže da mu je iz priča poznato šta je sve Markovićeva mogla da smisli kako bi se obračunala sa političkim protivnicima.

– Poznate su mi odranije priče o svemu šta je toj ženi padalo na pamet, i na praznike i za nedeljnim ručkovima. Ja nemam papir niti dokaz za tako nešto, osim tih priča koje sam čuo i koje su mi poznate. Ali svakako će se jednog dana pozadine ovih i mnogih drugih ubistava i zločina rešiti i to bi trebalo da bude zadatak naše države – podvlači Čović tada.

Likvidirani kada su joj se zamerili

Bivši obaveštajac Božidar Spasić objašnjavao je da Miloševićeva supruga počela da se meša u poslove tajne srpske policije sredinom devedesetih godina, a ostaje nejasno i koji je bio njen odnos sa načelnikom DB Jovicom Stanišićem.

– Najsumnjiviji slučaj koji se vodi je ubistvo Ćuruvije, ali imate i čitav niz drugih ubistava, poput likvidacije njenog saradnika Kundaka. Svi su oni likvidirani kada su joj se zamerili ili su joj se našli na putu, ali to samo svedoci mogu da potvrde jer nema materijalnih dokaza. Moguće je da je tu postojala i neka parapolicija, koja je rešavala Mirine probleme.

Foto: Tanja Andric

Božidar Spasić

Prema njegovim rečima, odluke o likvidacijama moguće da je donosila na hrišćanske praznike upravo zbog njenog levičarskog opredeljenja.

– Mira Marković je malo toga u sebi imala državničkog, u najmanju ruku je imala jedan ignorantski odnos prema Crkvi i mislim da to dolazi od njenog porekla. Ona potiče iz partizanske porodice, veoma tragične, a drugo, smatrala je da je Crkva isuviše jaka i da ponekad ugrožava čak i njen položaj, a kamoli položaj njenog supruga.

Neke od likvidacija u tom periodu

11. 4. 1997.

Radovan Stojičić Badža, bivši načelnik Resora javne bezbednosti i zamenik ministra policije

24. 10. 1997.

Zoran Todorović Kundak, generalni direktor “Beopetrola” i visoki funkcioner JUL

11. 4. 1999.

Slavko Ćuruvija, novinar

3. 10. 1999.

Atentat na Vuka Draškovića u insceniranoj saobraćajnoj nesreći na Ibarskoj magistrali, Vuk preživeo, poginula četvorica članova SPO

15. 1. 2000.

Željko Ražnatović Arkan, komandant Srpske dobrovoljačke garde

7. 2. 2000.

Pavle Bulatović, ministar odbrane u Vladi SRJ i blizak saradnik Slobodana Miloševića

25. 4. 2000.

Živorad Žika Petrović, generalni direktor “Jata”

25. 8. 2000.

Ivan Stambolić, politički mentor Slobodana Miloševića, kog je ovaj svrgnuo i preuzeo vlast

Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, Youtube, Viber.

Pridružite se i saznajte prvi najnovije informacije.

Naše aplikacije možete skinuti na:

Likvidacija koja je potresla državni vrh: Četiri hica iz "heklera" za sekretara JUL-a!

Misteriozan motiv

Zoran Todorović Kundak (39), direktor “Beopetrola”, generalni sekretar Jugoslovenske levice (JUL) i najbliži prijatelj tadašnje prve dame Mire Marković, ubijen je na današnji dan pre 27 godina u klasičnoj mafijaškoj sačekuši.

24.10.2024

21:30

sledeća vest