Proterati što više Srba, uništiti dokaz da su ikada živeli na Kosovu i Metohiji time što će biti devestirani pravoslavni grobovi i pokušati da se manastiri i crkve Srpske pravoslavne crkve prisvoje kao „kulturna i verska baština kosovskih Albanaca” zadaci su koje albansko rukovodstvo mora da sprovede, bez obzira na to koja je politička opcija na vlasti u Prištini. Najnoviju veoma opasnu izjavu sa ciljem da se usmeri mržnja i kriminalizuje SPC dao je za TV Klan Gerakućit Kuči iz Instituta za studije hibridnog ratovanja „Oktopus”, koji je prošle nedelje ponovio tvrdnje da se u srpskim pravoslavnim crkvama skriva oružje. Zbog ovih izjava reagovala je Eparhija raško-prizrenska koja je upozorila da je širenje lažnih informacija o SPC podsticanje verske i etničke mržnje, a potom i podnela tužbu.
„Ključno je videti da li će ovakvo ponašanje biti adekvatno sankcionisano, ili će, kao što je to često bio slučaj, izostanak kazne, odnosno izricanje neprihvatljivo blagih sankcija, poslužiti kao prećutno odobrenje za dalje širenje mržnje i stvaranje atmosfere pogodne za nove zločine nad Srbima i Srpskom pravoslavnom crkvom”, naveli su iz Eparhije raško-prizrenske, uz poziv međunarodnim akterima da reaguju i pomno prate postupanje kosovskih institucija, posebno pravosudnih.
Upravo u namerama da se obračunaju sa srpskim narodom i njegovim verskim i kulturnim nasleđem, albanski političari imaju otvorenu i neskrivenu podršku nekih zapadnih mentora koji žele da što pre stave tačku na „srpsko pitanje” tako što će Srba i tragova njihovog života u južnoj pokrajini biti na nivou statističke greške. Od dolaska misije Kfora na Kosmet prema podacima međunarodne zajednice uništeno je ili oskrnavljeno oko 200 sakralnih objekata SPC.
Devastacija crkava i lov na Srbe je dobilo na intenzitetu kada je pre oko četiri godine na vlast u Prištini došao ekstremista Albin Kurti. Na njegovoj meti je posebno SPC koja je izložena raznim vrstama napada. Pre svega kriminalizaciji i pokušaju povezivanja sa terorizmom da bi se opravdala sva sredstava koja su pripremljena protiv jednog od stubova srpstva u ovom delu Srbije. Pokušavajući da Srpsku pravoslavnu crkvu proglasi terorističkom organizacijom, Priština nastoji da sprovede akciju koja za cilj ima prisvajanje manastirske imovine i izazivanje okršaja sa Srbijom i srpskim narodom na Kosovu.
Priština nastoji da SPC prikaže kao ratobornu i terorističku kako bi prisvojila manastirsku i crkvenu zemlju, što dokazuje i pitanje imovine manastira Visoki Dečani kojem je vraćeno svega 20 hektara, iako manastir ima pravo na povraćaj više stotina hektara zemlje, kako u samoj manastirskoj okolini, tako i na celom prostoru Kosmeta.
Prve takve optužbe na račun SPC stigle su od britanske parlamentarke Ališe Kerns, koja je u julu 2023. godine kada je rekla da se švercovano oružje iz Srbije „skladišti” u crkvama na Kosovu. Uprkos tome što se Forin ofis ogradio od te izjave, a Kfor saopštio da nema dokaza za tako nešto, to nije omelo vlast u Prištini da stvori narativ o nekakvom „terorizmu” povezanom sa SPC. Albanski političari i analitičari su se, kao na traci, smenjivali optužujući SPC u medijima i na društvenim mrežama, a nedavno je to uradio i Seljim Pacoli, funkcioner partije „Novi savez Kosova” i bivši gradonačelnik Prištine, koji je izjavio da je SPC bila glavni organizator nasilja nad Albancima uz poziv da Srbe treba etnički očistiti sa Kosova. U tom smislu, ništa manje nije opasna ni izjava koju je i Gerakućit Kuči iz „Oktopusa”.
Da ovakve neargumentovane optužbe imaju za cilj nastavak progona Srba i pokušaj da se otme imovina koja pripada SPC saglasan je i istoričar dr Aleksandar Raković. Za „Politiku” navodi da je glavni cilj Prištine da etnički očisti Kosovo i Metohiju i da od toga neće odustati. „SPC deli sudbinu svog naroda na KiM, čak u neku ruku deli sudbinu države Srbije. Primetno je da se usložnjava geopolitička situacija u svetu, tako će se koristiti prilika da se pogorša situacija srpskom narodu na Kosovu i Metohiji, računajući i SPC. U proteklom periodu je bilo terorističkih napada, bespravnih hapšenja Srba, pa ne bi bilo logično očekivati da će SPC izbeći takav scenario i protiv sebe. Pošto je plan Prištine da srpsku državu, crkvu i narod otera sa KiM onda je logično da se koordinisano radi na tome. Da se svi elementi srpskog identiteta Kosova i Metohije uklone”, ističe Raković.
Dodaje da u tom smislu treba posmatrati poslednje napade na SPC. Konstatuje da bi Evropska unija zajedno sa SAD mogla mnogo toga da uradi da pacifikuje Prištinu, ali, dodaje, pitanje je koliko to želi. „Međunarodna zajednica suštinski nije deo rešenja, već deo problema.
Oni su bombardovali našu zemlju, okupirali Kosovo i Metohiju, tako da će oni i dalje voditi računa da nikada ne bude opuštanja za srpski narod i da se srpska državnost ne vrati u punom obimu na teritoriju Kosova i Metohije. Jasno je svima da je to njima ako ne jedini, a onda jedan od glavnih ciljeva. A nama je cilj da sačekamo taj novi geopolitički rasplet, koji će se, nadamo se, ukazati sa Trampom i da onda u tom kontekstu rešavamo naše nacionalno pitanje”, kaže Raković.
Srpska pravoslavna crkva je decenijama kost u grlu zapadnim arhitektama novog poretka na Balkanu i pritisci da se ona uruši, što iznutra, kadrovskim kombinatorikama, što obezvlašćivanjem i marginalizacijom, neprestani su. Sve to rade, jer je činjenica da je SPC i u najtežim okolnostima, u doba rata i progona, bila stub i garant opstanka srpskog naroda na svim prostorima na kojima Srbi žive, uključujući i KiM. Samo postojanje drevnih manastira i ostale verske baštine potkopava taj lažni narativ o tome da su ih kroz istoriju okupirali Srbi, a ne da je reč o autohtonosti srpskog stanovništva, srpske države i kulture na Kosovu i Metohiji. Otuda i svi pokušaji da se ona predstavi „retrogradnom, prevaziđenom i terorističkom”. Cilj je da se obesmisli njena snaga kreiranjem nekih novih „crkava” kojima bi se dalo puno pravo na njene hramove i ostalu vekovnu versku baštinu, kako bi se potezom pera obrisala odrednica da je to više stotina godina srpska crkva i da je to srpska verska baština.
Zato je očigledan i pokušaj britanske političarke Ališe Kerns da ukrajinskim modelom – sa istim lažima o navodnom subverzivnom delovanju SPC, što kroz „šverc oružja”, što kroz „obaveštajni rad” – legalizuje i opravda napade na srpske svetinje i hapšenja srpskog sveštenstva, kao što se to na zapadu radi već mesecima u slučaju hapšenja i represije nad sveštenstvom i vernicima Ukrajinske pravoslavne crkve. Koji bi bio naredni korak Albina Kurtija?
Verovatno otimanje naših drevnih svetinja, kako se to čini sa Kijevsko-pečerskom lavrom? Verovatno, Priština to i inače neskriveno pokušava već godinama, uz to potpuno ignorišući odluku sopstvenog ustavnog suda o vraćanju zemlje manastiru Visoki Dečani. Čak i kada to mora da uradi, onda to uradi da se na terenu ništa ne promeni.
Na pitanje kako se odupreti sve češćim najavama iz Prištine u kojima se tvrdi da su manastiri i crkve SPC ustvari albanska kulturna baština, Raković navodi da to svi u Evropi primećuju i podseća da su tu nameru imali i pre nekoliko godina kada su pokušali da postanu punopravni član Uneska. „Oni su izgubili na glasanju 2013. i da su uspeli u tome sve što sada rade bi bila potvrda da su u pravu. Samim tim što njihovi tzv. državni organi tu baštinu prikazuju kao nešto što pripada Albancima, oni su otvoreno iskazali namere kako to treba da funkcioniše. Već decenijama, možda čak i pola veka albanski separatisti na Kosovu i Metohiji tvrde da srpske crkve na KiM pripadaju albanskom narodu i da ih je SPC ustvari preotela od Albanaca, što je potpuna neistina koja nema nikakvo uporište u činjenicama. Oni su uprkos tome, napravili pomake u ubeđivanju nekih zapadnih antisrpskih struktura”, kaže Raković.
Navodi da Priština pokušava da ostvari svoj plan o etnički čistom Kosovu. „Oni neće stati, jer je to pritisak da se Srbi isele, da im se život učini nesigurnim. Oni žele da u potpunosti preuzmu srpske manastire i crkve koji su izgrađeni u srednjem veku. Sve to bi trebalo da dovede do nepodnošljivog života koji bi trebalo, tako bar Albanci misle, da utiče na Srbe da što pre odu sa Kosova i Metohije i da praktično ono postane etnički čisto albansko”, zaključuje Aleksandar Raković.
SPC od srednjeg veka predstavlja savršen sklad svetovne i duhovne vlasti
Istoričar Aleksandar Gudžić ocenio je da novi napadi albanskih političara na SPC predstavljaju zamenu teza, ali da je računica aktuelne vlasti u Prištini da će im to doneti još neki siguran glas na izborima zakazanim za februar. Kaže da vlast u Prištini koristi svaku priliku da napadne Srpsku pravoslavnu crkvu i traži neprijatelje tamo gde ih nema. Ističe da još od srednjeg veka SPC predstavlja savršen sklad svetovne i duhovne vlasti.
„Ukoliko je, pak, živela i funkcionisala pod državama i vlastima na čijem čelu nisu bile srpske političke elite, ona je imala ulogu predvodnika srpskog naroda i ni u kakvim uslovima se nije bavila terorističkim akcijama. U nekim trenucima su se poglavari SPC stavljali na čelo nekih pobuna, ali to su bili ustanci koji su zahtevali poboljšanje života srpskog naroda u okviru pojedinih država”, objašnjava istoričar.